Med je
jedinstven proizvod prirode
Zahvaljujući svome iznimnom
sastavu, od davnina se smatra svetom hranom i jednim od najvažnijih
prirodnih lekova za liječenje širokog spektra bolesti.
U grobnici faraona
Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom stare preko
3000 godina.
Za vrijeme ratova Grci i
Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i liječenje
organizma te brže zacjeljivanje rana.
Med se koristio i u
religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, a
dugo u povesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva
jer je bio skup.
Za dobivanje ove zlatne
guste tekućine zaslužne su pčele, koje procesom pretvorbe slatkog
cvjetnog nektara proizvode med raznih boja, okusa, mirisa i sastava.
Kako nastaje med
Pčele skupljaju nektar, pri
čemu već počinje proces pretvorbe prirodne šećerne otopine
biljaka u med.
Tokom skupljanja nektara,
pčela ga miješaju sa sokovima iz svojih žlijezda i organa za
probavu.
Zatim pčele-skupljačice
predaju taj nektar mlađim pčelama, koje ga slažu u ćelije saća,
te nastavljaju proces prozračivanja nektara.
Istodobno sokovima iz
žlijezda započinju razgradnju saharoze na grožđani (glukoza) i
voćni šećer (fruktoza).
Nadalje, procesom
sazrijevanja meda u saćama, prvotna količina vode koja varira
između 40-50% se smanjuje na 20% vode, što označava dozrio med.
Pčele tada zatvaraju ćelije
saća tankim slojem voska.
Dobiveni med je mješavina
niza organskih kiselina, aminokiselina, enzima, peludnih zrnaca,
eteričnih ulja, flavonoida, vitamina i minerala te drugih vrijednih
sastojaka.
Šećeri sadržani u medu su
fruktoza (oko 41%), glukoza (34%), te saharoza (1-2%).
Od vitamina med sadrži B1,
B2, B5, B6, C, D, E, K, a od minerala - natrij, kalij, kalcij,
fosfor, magnezij, željezo, cink, jod, bakar, krom i selen.
Med je izniman je izvor
energije jer predstavlja lako probavljivu visokokaloričnu hranu koja
je ujedno i zdrava alternativa bijelom šećeru.
Lečenje medom
Lečenje medom naziva se
apiterapija, a popis njegovih ljekovitih djelovanja je vrlo dugačak.
Najpoznatije lekovito
svojstvo meda jest olakšavanje simptoma gripe i prehlade, te drugih
bolesti respiratornog sustava, kao što su bronhitis te upala grla i
sinusa.
Izvrstan je za rane jer
deluje kao antiseptik, smanjuje bol, a također izvlači otrove iz
ugriza ili uboda.
Na opeklinu možete naneti
čisti med, što će sprečiti stvaranje mehura i omogućiti
zaceljenje kože bez ožiljka.
Pri kožnim problemima, kao
što su ispucana koža, osipi, svrbež, te razne kožne nečistoće
pomažu oblozi od meda.
Med je od velike pomoći kod
raznih probavnih tegoba, zatvora, gastritisa, te čira na želucu, a
polaganje obloga od meda preporučuje se kod svih vrsta upala.
Također, med može pomoći
u podizanju razine željeza i smanjenju masnoća u krvi, kao i
čišćenju celog organizma.
Poznato je i njegovo
blagotvorno delovanje kod problema s očima, poput mrene i
konjunktivitisa.
Različite vrste meda
ciljano deluju na pojedine tegobe.
Tako primer kaduljin i lipov
med olakšavaju tegobe dišnih organa i prehladu.
Med od lavande koristi se
protiv nadutosti i grčeva, regulira rad srca, pomaže kod čira na
želucu, pospješuje mokrenje, a djeluje i protiv napetosti i
migrena.
Tamni med kestena potiče
cirkulaciju, regulira rad želuca, crijeva, jetre i žuči, liječi
anemiju, uklanja umor i jača imunitet.
Bagremov med koristi se kod
problema krvožilnog sustava, kod zatvora, a kako djeluje umirujuće,
pomaže i kod nesanice, nervoze i napetosti.
Livadni (cvetni) med
preporučuje se kod alergija i za jačanje imuniteta.
Kako prepoznati
prirodan med
Pomešajte 2 žličice meda
i 6 žlica alkohola. Lagano zagrijavajte nad parom vruće vode 10-ak
minuta.
Ako se na dnu čaše stvori
bijeli talog – onda je med umjetan (znači da je medu dodan šećer
ili su pčele hranjene šećernim sirupom), a ako ga nema, to je
pokazatelj prirodnog meda.
Međutim, često mišljenje
da kristalizacija meda znači da nije prirodan nije istinito.
Kristalizacija je prirodno
svojstvo meda, kod kojeg dolazi do izdvajanja kristala glukoze oko
kojih se stvaraju kristali meda, i koje nimalo ne utječe na njegovu
kvalitetu. Dapače, to je znak da je med prirodnog podritela.
Do kristalizacije dolazi
brže kada u medu ima više glukoze nego fruktoze, ili ako sadrži
više od 20% vode.
Primena i
čuvanje meda
Ovisno da li slatke sokove
kupe s nektara ili medljike, razlikujemo cvjetni ili šumski med.
Cvjetni med, nastao iz
nektara medonosnih cvjetova, može biti bagremov, lipov, kestenov,
lavandin itd.
Dok šumski med, nastao iz
medljike (medne rose) koju izlučuju razne vrste lisnih uši, može
biti borov, jelov, hrastov, vrbin, bukvin itd.
Osim što je sam po sebi
ljekovit, djelovanje meda možete udvostručiti dodavanjem ljekovitog
bilja, tako što mirisne i aromatične cvjetove i listove, sjemenke,
koru ili korijenje određenih ljekovitih biljaka močite u medu
laganim zagrijavanjem smjese.
Med višestruko pojačava
djelovanje biljnih lijekova i donosi njihovu dobrobit do svake
stanice tela.
Dobro zatvoren, med ima
neograničen rok trajanja.
Pri tome ga trebate čuvati
pri temperaturama između 17 - 19°C u čistim, suhim i tamnim
prostorijama, ali nikako metalnim posudama jer može doći do
reakcije organskih kiselina i metala.
Dok ga uzimate nemojte
koristiti metalnu žličicu, već radiju plastičnu, drvenu ili
porculansku.
Ono što je još bitno je da
iznad temperature od 41 °C med gubi ljekovita svojstva, stoga kada
ga dodajete toplom napitku trebate pripaziti da nije prevruć.
Najviše lekovitih svojstava
iz meda ćete unijeti u organizam upravo tako da ga rastopite u
toploj tekućini i popijete ili ostavite 2-3 min pod jezikom da vam
se rastopi u ustima.
Zanimljivo
Pčelu možemo nazvati
pravim čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se
možemo samo diviti.
Dobitnik Nobelove nagrade
Karl Von Frisch otkrio je da pčele poseduju memoriju za vreme i
prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice.
Pri tome je bitno naglasiti
da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge
aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna
celina.
Kada lete u mraku, pčele
mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih
ostalih bitnih informacija. U divljini razlikuju oko 130 različitih
mirisa.
Danas postoji oko 20 000
vrsta pčela.